Što mame ne vole?

Odnosno koja ponašanja okoline im baš i nisu draga. Puno je stvari koje mame ne vole jer kad postanu mame neka pitanja odjednom postanu previše osobna. Ja nisam baš osjetljiva na neke stvari tako da mi samo idu na živce, ali poznajem neke mame kojima navedene stvari mogu ozbiljno narušiti unutarnji mir. Ovdje su navedeni problemi koje sam najviše puta uočila, kod sebe i kod drugih.


1. Miješanje u odgoj


Da, znam da imaš dijete starije od mojeg i sve si to prošla, ali moje je drugačije od tvojeg. Previše puta čula sam rečenicu: „Možda doma ne smiješ to raditi, ali kod mene smiješ“.

Ne, ne smije.


Ili još bolja mi je rečenica koju bake vole koristiti: „Mi smo tu da ih razmazimo, a roditelji da popravljaju“.


Može da jednostavno svi zajedno radimo na lijepom odgoju djeteta pa da mi nemamo što popravljati? Nemamo ništa protiv povremenih dobronamjernih savjeta u vezi odgoja, ali postoje granice.


„I mi smo vama tak i kaj vam fali.“ Fali nam puno toga, a vremena su se promijenila, istraživanja su napravljena, svijet je napredovao.





2. Rušenje autoriteta


Djeca kao djeca, uvijek ispipavaju granice, a na nama je da to ispravljamo. To često uključuje vrlo ozbiljne razgovore, povremeno i malo povišen ton kako bi jasno dali do znanja da se nešto ne smije. Problem je kad do takvih situacija dolazi među ljudima gdje se uvijek nađe netko s rečenicom: „Pa nemoj ga“.

E pa hoću ga. Ne tučem ga, ne galamim, lijepo mu objašnjavam da se nešto ne smije i navodim i razloge za to. Mora znati da ružno ponašanje donosi ružne posljedice. Trenutno je jedina ružna posljedica za njega da mirno sjedi i sluša me.

Također, bake često vole djeci reći: „Ma pusti mamu što priča, kod mene su drugačija pravila“. E pa draga bako, dok ne prihvatiš pravila koja smo odredili mi roditelji nećeš biti sama s našim djetetom.


3. Pokušaji donošenja važnih odluka


U našoj obitelji je nastao opći skandal vezan uz odabir imena djeteta. Mi smo odabrali nekoliko favorita, a odluku donijeli nakon poroda, što je bio plan od početka. Naravno, bake se nisu složile s tim načinom, bez obzira što ih nismo pitali za savjet, čak smo ih molili da nas ne gnjave s tim.

Jednoj baki je bilo pre strašno to da dijete neće dobiti ime po djedu. Drugo dijete smije dobiti ime po stricu, teti ili nekome, ali prvo će imati djedovo ime i ne može drugačije.

Pa pitanje zašto će dijete u vrtić s godinu dana uz njih žive, nek ide s tri godine. Pa što mijenjaš posao ako ti je ovaj bio skroz dobar, kako pustiš muža na teren kad ga vi trebate, dijete ti je preveliko da nosi pelene, zašto mu ne daš kulena kad ima već 8 mjeseci…

Eto zato, moje dijete je moja odgovornost pa je na meni i da odlučujem.


4. Tretiranje djeteta kao da još nije razvijena osoba


To uključuje različite načine razgovaranja s djetetom i s drugima u djetetovoj prisutnosti. Jedan od primjera su psovke koje se opravdavaju na način da dijete to još ne razumije. Možda i ne razumije, ali uči i upija stvari koje nisu poželjne u njegovom ponašanju.

Druga krajnost je tepanje koje je u redu u određenoj mjeri koju određuju roditelji.


Primjerice, kod nas je ono svedeno na minimum jer htjeli smo da dijete uči riječi pravilno od početka. Autić nikad nije bio di-di i slično, što smo često čuli kod poznanika. Djeca vole pomagati u kućanskim poslovima, razgovarati kao odrasli ljudi, igrom simulirati stvarne životne situacije.

Sve to je važno prilagoditi njihovom uzrastu, ali i omogućiti im kako bi im se psiha razvijala na pravilan način.


5. Komentari na račun izgleda


Ovo je zapravo nepotrebno uvijek, ali kad su mame u pitanju najčešće bude popraćeno rečenicom „pa rodila si“.

Ljudi obično smatraju da daju komplimente na taj način, ali rijetko to bude tako shvaćeno. Inače nemam problema s tim, ali imam problema s ljudskim jezikom kad radi prekovremeno. Jednu gospođu sam strašno uvrijedila kad mi je rekla da super izgledam, a u trudnoći sam bila stvarno ogromna, na što sam odgovorila da sam u trudnoći dobila 12 kila koliko bi inače dobila kad samo pogledam čokoladu. Čak sam i zahvalila na komplimentu, ali svejedno sam ispala nezahvalna jer ona je samo htjela da se bolje osjećam.

Hvala teta, ja se jako dobro osjećam, iako sam u jednom od najljepših razdoblja svog života očito bila ogromna. Ili ono „baš super izgledaš s obzirom da si rodila“. A da nisam rodila ovaj izgled ne bi bio toliko super?

Reci mi da izgledam lijepo, ružno, umorno ili jednostavno prešuti i sve bude dobro.


6. Savjeti o dojenju (bez da ih se traži)


Ovu temu smatram vrlo osjetljivom jer to je nešto o čemu mama sama odlučuje. Veliki sam pobornik dojenja, ali poštujem kad netko odluči drugačije. Mame koje stvarno žele dojiti se uglavnom educiraju na vrijeme i rade to kontinuirano jer kod svake mame je drugačije i svaka beba je drugačija.



Ja sam se borila s ranicama, mastitisima i bebom koja bi dojila baš cijelo vrijeme, a mene boli i gladna sam i sto drugih problema.

Mislila sam da u to ulazim spremna jer pročitala sam sve relevantno o toj temi, iskustva drugih mama, pričala sa savjetnicama, ali uvijek se pojavi situacija na koju se ne pripremiš i to je normalno. Previše ljudi oko mene se smatralo kompetentnima savjetovati mi da dam djetetu bocu, vodu, čaj da ga zavaram i svašta još.


Dodaj mljevenu plazmu da mu obrok bude jači i slične nebuloze koje su čak i opasne za dijete. Pa zašto se mučim, nije da mu treba toliko.

Da, mučim se, ali ipak i uživam jer treba mu, uživa u tome i dati ću sve od sebe da napravim najbolje za svoju bebu. Jedini dobar savjet za to je informacija o savjetnicama za dojenje.


7. Kad će drugo dijete?


Pa ne može mali biti sam.

Hvala na brizi o mojem djetetu i jajnicima, ali to je ipak moja odluka. Ajde, i muževa isto.

Možda sam teškom mukom zatrudnjela i tko zna hoću li moću drugi put, možda jednostavno nisam spremna još ili ne želim drugo.

„Najbolje ti je unutar godinu dana roditi još jedno, onda ti je tijelo spremno i između njih je mala razlika.“

Ovo je bio prvi savjet koji sam dobila nakon izlaska iz rađaone. Ne znam je li me više naljutilo koliko je glupo to što sam čula ili što uopće netko ima potrebu govoriti mi kad da ja imam drugo dijete.

Ako već nekoga zanima nešto na tu temu, možda je bolje koncipirati pitanje tipa: „Želite li još djece?“ Ili gledati svoja posla.




Autorica: Petra Pomper, majka dvoipolgodišnjaka, u slobodno vrijeme voli čitati, pisati, biti u prirodi, ali i među ljudima.